qp4: izložba “Ej, dečko” / Martina Šalov

P4 – centar za mlade i nezavisnu kulturu, 18 sati

Sretni_e smo jer na u qp4 goste dolazi Martina Šalov! Martina je Riječanka koja piše blog Invisible stories, a pozornost šire javnosti stekla je pokretanjem Facebook stranice “Ej, dečko” na kojoj objavljuje priče i fotografije žena koje svojim izgledom zbunjuju prolaznice_ke. U sklopu programa qp4, predstavit ćemo Martinine fotografije sa 14 priča žena. Ulaz je slobodan!

Evo što kaže Martina o sebi:

Najgori je ovaj dio kad moram o sebi. Martina, živim i radim u Rijeci. Fotografkinja prije svega, videografkinja u slobodno vrijeme i iz znatiželje. A nedavno su mi i pored imena počeli pisati i aktivistkinja, pa eto.

Cijeli život nosim hlače i kratku kosu. Cijeli život se borim sa znatiželjnim pogledima, pretpostavkom da sam muškarac ili pitanjem: jesi ti muško ili žensko.  Gotovo svakodnevno događaju se što zabavne situacije pa i one ne tako lijepe. Znatiželjni pogledi ali i uvreda i dovikivanja. Najčešće me zbog izgleda izbacuju iz ženskih wca, ili izlaze iz istih provjeriti da li su ušle u dobar wc. Ima tu i zbunjenih taksista kojima je preko aplikacije poziv uputila Martina, a dolazim ja. Inzistiranja da im kažem jesam li muško ili žensko. Dovikivanja šta si ti neka lezba. Pa i do laktova u glavu. Iskreno meni su sve te zamjene postale iznimno zabavne, dok naravno ne eskaliraju u uvrede i nasilje. U suštini radi se o prihvaćanju sebe. Samopouzdanju koje se, budimo realni, gradi godinama.  Mislim da se kod okoline prvenstveno radi o strahu i nepoznavanju. Zapravo je situacija takva da dok god misle da ste muškarac svijet se drugačije ponaša prema vama. Kad saznaju, ako saznaju, da ste žena stvari se malo zakompliciraju. Nerijetko su mi objašnjavali kako kratka kosa, obične majice, košulje, tenisice, tetovaže nisu nešto što djevojke nose pa neka ne zamjerim zabunu. U društvo nam je duboko ukorijenjen stereotip kako žena treba izgledati i sve van tih okvira je strano, neobično, zbunjujuće. Pa samim time ako ne izgledaš kao žena koju oni imaju vizualiziranu nisi dobra predstavnica roda.

S vremenom sam tu svoju butch svakodnevicu počela dijelit na društvenim mrežama. Nakon svake objave javljale su se djevojke sa sličnim situacijama. Ej, dečko projekt nastao je spontano, u jedno ljetno popodne. Crtice iz mog butch zivota, pretvorile su se u ideju kako sve te predivne žene možda trebaju dobiti priliku ispričati svoju priču. Koliko ona teška ili zabavna bila. Ej, dečko nastao je kako bih pokušala kroz moju fotografiju i stvarne priče tih žena pokazati sve prekrasnost raznolikosti žena, ženstvenosti, ljepote. Željela bih, zajedno sa svim tim predivnim ženama, boriti se protiv diskriminacije i naučenih stereotipa.